Informacijska pismenost - pravo na znanje i novi bibliotekarski aktivizam -

Abstract

Rad razmatra koncept informacijske pismenosti u kontekstu temeljnog ljudskogprava na adekvatno obrazovanje zasnovano na znanstvenom i stručnom znanju iznad i izvan puke informatizacije i tehničke infrastrukture. Informacijsko ponašanje internetske generacije vođeno je gotovo isključivo tehnološkim mogućnostima i onim što se može dobiti prostom upotrebom informacijsko- komunikacijske tehnologije (IKT). No, neslućene mogućnosti digitalnog univerzuma i mnoštvo dostupnih informacija počeli su biti uzrokom razočaranosti, frustriranosti i zbunjenosti, jer se valja nositi s ovim stalno rastućim okeanom informacija različite kvalitete i namjene, pa sve značajnija postaju pitanja njihove autentičnosti, istinitosti, vrijednosti i pouzdanosti. Generacije mladih pripadnika tzv. internetske generacije već su uveliko prisutne kao nastavni kadar u obrazovnim procesima u svim nivoima obrazovanja od predškolskog do visokoškolskog, a stekli su određene navike informacijskog ponašanja i ponašanja pri traženju informacija upravo kao pripadnici generacije kojoj je upotreba tehnologije veoma bliska. Ovo otvara prostor za „novu“ ulogu bibliotekara kao stručnjaka za organizaciju zabilježenog znanja i posredovanje informacija između izvora informacija i onih kojima su te informacije potrebne, čiji je glavni cilj edukacija korisnika informacija njihovom adekvatnom pronalaženju i korištenju. Ovakav pristup zahtijeva novi profil bibliotečko-informacijskih stručnjaka koji moraju biti izuzetno obrazovani i usvojiti mnoštvo novih znanja i kompetencija da bi se mogli nositi sa zahtjevima novih obrazovnih paradigmi.