Socijalna politika prema nezaposlenim u BiH

Abstract

Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je dostigla dramatične razmjere, jer je registrirana nezaposlenost godinama veća od 40%. Nezaposlenost ima mnogobrojne uzroke, a prvenstveno su to ratom uništeni privredni kapaciteti i resursi te loša privatizacija. Privatizacija je prouzrokovala brojne probleme, među kojima posebno dominira problem nezaposlenosti jer je došlo do otpuštanja velikog broja radnika. Prisutni su svi oblici nezaposlenosti – od strukturne, frikcijske, cikličke do dobrovoljne, ali je najizraženija prisilna nezaposlenost jer su ljudi prisiljeni da traže posao, ali bezuspješno. Među nezaposlenim osobama više od dvije trećine njih imaju razne stepene obrazovanja. U prosjeku, na posao se čeka preko tri godine. Osobe u životnoj dobi od 35 do 55 godina na posao čekaju duže od pet godina. Nezaposlenost predstavlja problem koji proizvodi brojne posljedice na individualnom, porodičnom, kolektivnom i društvenom planu. Zapravo, stručnjaci različitih profila upozoravaju da nezaposlenost proizvodi čitav niz različitih posljedica, kao što su: psihički problemi i mentalni poremećaji, gubitak samopoštovanja i samoidentiteta, reduciranje socijalnih uloga i odnosa s drugim ljudima, socijalna isključenost, osiromašenje i siromaštvo, poremećaj porodičnih odnosa i funkcija itd. Također, nezaposlenost može dovesti i do različitih devijacija kao što su alkoholizam, samoubistvo, kriminal, prostitucija i sl. U cilju ublažavanja posljedica nezaposlenosti ovom problemu se posvećuje sve veća pažnja. Ona se prvenstveno ogleda u ostvarivanju nekih socijalnih prava, novčanih davanja i različitih programa zapošljavanja određenih kategorija nezaposlenih.