Svijest odvojena od uma

Abstract

Fizički rast i razvoj je relativno dugotrajan proces s kojim se uporedo odvija i psihički razvoj u toku kojeg svaki pojedinac postepeno biva zaodjenut „odjećom“ društvene svijesti. Svijest o neophodnosti da bude član zajednice i da jedino može u njoj opstati kao svjesna jedinka, postepeno je kreirala kod pojedinca društvenu svijest. Tokom spoznavanja prirodne i društvene stvarnosti u procesu socijalizacije vlastite ličnosti pojedincu se nadaje da su u osnovi naših ideja čulni doživljaji te se, obrnuto, svođenjem ideja na čulne doživljaje mogu  stvoriti pretpostavke za političke, moralne i pedagoške preobrazbe društva. Ali, ideje kao odlika i kreacija ljudskog uma (duha) svakako su pod utjecajem čulnih doživljaja. Ukoliko se „odvoje“ od umnosti i budu kreirane pod utjecajem čula, onda takvo stanje porađa kod pojedinca ideološku svijest koja nije sposobna proniknuti u istinu prirodne i društvene stvarnosti. Istraživanje duha, koji je izvor darovane svijesti ili samosvijesti, nije ništa drugo do poniranje u središte ljudskog bića, za razliku od ega koji je ponajviše društveno kreirana svijest.