Uloga ideolologije u izgradnji građanskih društvenih odnosa

Abstract

Ideologija uvijek znači određeno prihvaćanje i promatranje stvari, pojava i odnosa, uz to njihovo vrednovanje i usmjeravanje od samih aktera u određenom pravcu, za koji su oni odlučili njime se umjesno i produktivno služiti i orijentirati, te time omogućavanim ciljevima i proisteklim vrijednostima dodjeljivati i davati odgovarajući značaj. Ideologija utoliko, pridržavanjem respektabilno učinjenih principa bitnih za postizanje predviđanih rezultata, strukturira konkretnu – a unutar javne relevantnosti „nalaže“ – regulaciju stvaranja odnosa, bilo onih plana cjelovitije općenitosti ili onih odgovarajuće oblasti. Ona je neodvojiva, kako je to pouzdana teorija dovoljno jasno utemeljila, obrazložila i učvrstila, a riječ je o legitimnoj i legalnoj ideologiji, od samog insistiranja na konsenzusu, a njen je princip uvjeravanje. Građanska ideologija, istina, prati ali i kreira građanski razvitak! S obzirom na njena unutarnja određenja građanskih odnosa i građanskog razvitka, istraživanje ideologije povodom stvaranja i nuđenja rješenja zahvata stvar konkretne produkcije, izgradnje i omogućavanja građanskih odnosa. S tim u vezi, u fokus istraživačke pažnje postavljen fenomen ideologije podjednako ispituje namjeravane, planske aspekte kojima je ideologija vođena, koje artikulira, afirmira i personificira, u tom artikuliranju i afirmaciji usmjerava virtualno i zbiljsko, ali ona i uravnotežuje, čini prenosivo pomirljivijim, društveno i političko-građansko i, s druge strane, aspekte koji određuju kontekst nepostignutih, potencijalno mogućih i latentno ostvarivih građanskih ciljeva i interesa. Kako građanska ideologija ima prevashodnu općenitost da specifično sudjeluje u izgradnji građanskih odnosa, da strukturira isticanje interesa, ne samo da interesi nisu poistovjećeni sa istinom, a pogotovo manje smiju biti pandan pošasti denuncijacija, samih iskrivljavanja ili laži, relevantna je potreba i zadaća osvjetljavanje aspekata i tokova kojim ona manifestira građanski kod, a polazeći od činjenice da „historija ne ide ljudskim ostvarenjima“. Ne samo da konkretiziranim određenjima građanska ideologija usmjerava i izražava građanski razvoj već građanska postignuća potvrđena satisfakcijom moći i ostvarenim utjecanjem građanskih struktura aktualizirano determiniraju ideologiju. Ta determiniranja, također, postaju suplementi duhovnih i političkih tvorbi, etablismana kulture, odnosno historijskih tradicija, etničkog ili nacionalnog identiteta.