Odnos Bošnjaka prema državnom školskom sistemu Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata

Abstract

Ovaj rad bavi se pitanjem odnosa Bošnjaka prema državnom školskom sistemu Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata. Istražena su sociološka obilježja bosanskohercegovačkog društva i Kraljevine Jugoslavije u čijem je sastavu bila Bosna i Hercegovina u periodu između dva svjetska rata (1918-1941). U Kraljevini Jugoslaviji Bošnjaci su bili građani drugog reda. Razbijena je teritorijalna cjelovitost Bosne, a nad Bošnjacima je počinjen ekonomski genocid putem nepravedne agrarne reforme. Nova država postaje okvir za realizaciju velikosrpske hegemonije. Bošnjaci su nacionalno negirani i smatrani vjerskom skupinom, kulturno omalovažavani i odstranjeni iz upravnog državnog administrativnog aparata, iz sudstva, finansija, željeznica, vojske, policije, privrede itd. Kraljevina je vodila neravnopravnu školsku politiku. Kraljevina je iskoristila prirodne resurse i bogatstvo BiH za razvoj drugih dijelova zemlje. Najnerazvijenije i najzapostavljenije su bile bosanske banovine! Ovakva pozicija Bošnjaka određuje njihov odnos prema državi i njenom školskom sistemu. Svaki objektivan znanstvenik, pri istraživanju i ocjenjivanju ovog razdoblja, ovo mora uzeti u obzir i na tome zasnivati svoju interpretaciju i znanstvene zaključke. Lažna je i neznanstvena teza da Bošnjaci ne cijene škole i obrazovanje. Centralna državna vlast je, kroz školski sistem, promovirala srpski hegemonizam, pravoslavlje i svetosavsku tradiciju. To su osnovni razlozi negativnog odnosa Bošnjaka prema takvim školama. Zvanični podaci o pismenosti Bošnjaka u tom razdoblju trebaju se uzeti sa rezervom, jer država nije priznavala pismo arebicu koju je poznavao dobar broj Bošnjaka. Odnos Bošnjaka prema državnim školama postupno se mijenjao zahvaljujući uklanjanju štetnih rješenja po Bošnjake.