Islamska zajednica i muslimansko žensko pitanje u Bosni i Hercegovini

Abstract

Ovaj rad bavi se odnosom Islamske zajednice prema muslimanskom ženskom pitanju u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata (1918-1941). U međuratnom periodu Islamska zajednica je bila vrlo značajna institucija, koja je u sudbonosnim trenucima za Bošnjake bila glavni oslonac i zaštita. Zato je odnos Islamske zajednice prema ovom pitanju imao veoma važan utjecaj na njegovo razrješenje. U međuratnom razdoblju bosanskohercegovačke historije, tokom kojeg se događa degradacija i denacionalizacija bošnjačkogoda, nad Bošnjacima se nametnulo rješavanje vitalnih nacionalnih pitanja, a među njima i ženskog pitanja. U navedenom razdoblju, bošnjačka (muslimanska) inteligencija, koja se podijelila na radicionaliste i moderniste, razmatrala je sljedeće aspekte muslimanskog ženskog pitanja: tradicionalna nošnja bosanske muslimanke – hidžab, kulturna i obrazovna emancipacija, učešće muslimanke u javnom životu, karakter bošnjačkog ženskog pitanja, prava žene u islamu i zaposlenje i rad izvan kuće. Islamska zajednica je zastupala tradicionalistički pravac ili pristup problematici muslimanskog/bošnjačkog ženskog pitanja. Svi njeni organi i ustanove iskazali su institucionalno jedinstvo. Reformiranje i moderniziranje islamske i muslimanske prakse moguće je samo u okvirima šerijata. Modernistički pravac promovira reformiranje socijalne i statusne pozicije muslimanke. Ulemanska inteligencija (vjerski službenici) podijelila se na dva tabora: tradicionaliste i vjerske moderniste. Najpoznatiji vjerski modernist bio je reis Džemaludin Čaušević. Islamska zajednica je zastupala tezu da je žensko pitanje isključivo vjersko i etičko pitanje. Svakako, ono je i nacionalno u određenoj mjeri, ako se vjera i islamska tradicija podrazumijevaju kao bitne komponente bošnjačkog nacionaliteta i individualiteta. Po mišljenju Islamske zajednice, moralni i obrazovni aspekt muslimanskog ženskog pitanja bio je na prvom mjestu.