Kultura selfizma – esej o internacionalnom bontonu u virtuelnoj kulturi

Abstract

Ovaj esej pokušava postaviti pitanje bontona, kulturoloških implikacija i fenomena selfizma kao posljedice novih tehnologija kakve su društvene grupe, touch screen i video. Kultura kao obilježje grupe i individue, definirane određenim vremenom i prostorom, zahvaćena je stalnim procesom promjena. Sa WiFi tehnologijom i komunikacijskim napravama nova pravila ponašanja se usvajaju u tradicionalnim kulturama. Užurbanost da se bude konektovan, a ostane u isto vrijeme anoniman, nije samo moda internacionalne kulture umreženih anonimusa već imperativ komuniciranja danas. Kakva je nova internacionalna kultura u virtuelnom prostoru i vremenu temeljena na filmskom jeziku vizuelne komunikacije i videotehnologije? Da li kultura uslovljena ovom tehnologijom ima nove stereotipe? Koji je ljudski jezik komunikacije u ovoj internacionalnoj kulturi? Da li engleski jezik može ostvariti izgubljeni babilonski san?