Konsocijacija, Švajcarska i BiH

Abstract

Sve češće se govori o konsocijaciji kao mogućem modelu za demokratsko uređenje Bosne i Hercegovine. Navode se primjeri zapadnih zemalja koje su, navodno, takav model sa uspjehom provele. Pritom je ključni primjer Švajcarska. U tekstu se razmatra taj primjer, ističući sličnosti, a osobito razlike, između Švajcarske i Bosne i Hercegovine: pojam nacije, uloga jezika i religije,  teritorijalni princip. Posebna pažnja posvećuje se institucijama. Tekst pokazuje da, uistinu, pojedine švajcarske institucije, primjerice parlament, krše građansko-demokratski princip “jedan čovjek, jedan glas” i kombinuju ga sa teritorijalno-federalnim principom koji privilegiranjem teritorijalne jedinice– kantone. Ali to još ne znači da je ta zemlja zaista primjer konsocijacije. Suprotno konsocijacijskom modelu u ustavu se izbjegla institucionalizacija jezičkih grupa i njihovih prava, a njihova zastupljenost u državnim institucijama se zasniva na neformalnoj praksi i na indirektnim institucionalnim  mehanizmima. To je jedan od razloga zašto, ustvari, Švajcarska i nije multinacionalna zemlja sastavljena od različitih, jezikom definisanih, naroda-nacija, već građanska višejezična nacija-država.