Prenatalni status djeteta

Abstract

Budućnost nosi novi tehnološki napredak i odnose među ljudima koji su sve složeniji i uz sve veće teškoće pri suštinskom nepovršnom uspostavljanju. Informacije svih vrsta povećavaju se i kvantitativno i kvalitativno obuhvaćajući materijalno i tehnološko, dok duhovno često odlazi u drugi plan, iako postoje mnoge institucije i pojedinci koji nastoje održavati duševne vrijednosti. Zbog razvojnih karakteristika čovjeka, jedino ozbiljno vrijeme koje možemo iskoristiti za učenje svih znanja, pa i moralnih duhovnih vrijednosti, jest najranije djetinjstvo, kad se čovjek uvelike oblikuje. Stoga se postavlja pitanje treba li iskoristiti svaki trenutak kako bi temelji općih ljudskih vrijednosti bili dobro ugrađeni. Edukacijska granica se prirodno pustila do samog rođenja. Postavlja se pitanje treba li možda početi i prije, već s nerođenima. Ali ako jest tako, tada više nije dovoljno modele djelovanja ostaviti stohastičkim modulacijama. Prvo se treba odrediti prema suštini takvih mogućih akcija, baš kao i akceptiranju barem većeg dijela mogućih, ma kakvih posljedica.