Efekti tranzicije na javne univerzitete i/ili javni univerziteti u vremenu tranzicije

Abstract

Devedesetih godina prošlog stoljeća Bosna i Hercegovina, kao i veliki broj drugih zemalja, krenula je u proces tranzicije društva, politike i ekonomije. Teorijski okvir za proces bio je neoliberalni koncept. Za razumijevanje procesa bitno je imati u vidu da je 80ih i 90ih godina najvećim dijelom prevladavao Vašingtonski konsenzus o razvojnoj politici, koji je odražavao pristup slobodnog tržišta ka razvoju koji su pratili Međunarodni monetarni fond, Svjetska Banka, kao i druge multilateralne i bilateralne razvojne organizacija i institucije. Vremenom je došlo do promjene pogleda na Vašingtonski konsenzus, koja je oblikovana u formu Santiago konsenzusa. Ovaj koncenzus apostrofira tri stvari, i to: prvo, da se razvoj mora temeljiti na tržištu, ali i da postoje veliki neuspjesi tržišta; drugo, vlade ne bi trebale biti po pravilu uključene u proizvodnju; i na kraju treće, vlada ima opću eklektičku ulogu u određenim oblastima. Za ovaj rad je bitno da je posebno apostrofirana važna uloga vlada u ljudskom kapitalu. S obzirom na to da je obrazovanje jedna od bitnih determinanti ljudskog kapitala, izvodi se zaključak o važnoj ulozi i odgovornosti vlada u i za obrazovanje na svim nivoima.  U ovom prilogu, na ograničenom prostoru, a time i u osnovnom, prezentiraju se neki elementi bitni za proces tranzicije Bosne i Hercegovine, ali i razumijevanje efekata procesa tranzicije na obrazovanja. Drugim riječima, fokus je na međuzavisnosti procesa tranzicije obrazovanja, i to visokog obrazovanja i ukupne tranzicije. Proces tranzicije bitno determiniraju privatizacija, liberalizacija cijena i odnosa, internacionalizacija, mobilnost, deregulacija, uklanjanje barijera za direktne strane investicije. U radu se koriste informacije EBRD, UN, BTI projecta, kao i informacije državne i entitetskih agencija za statistiku. Osnovni nalazi se temelje na analizi vremenskih serija, analizi vremenskih presjeka, panel analizi i komparativnoj analizi.