New Historicism and/or Poetics of Culture Self-Fashioning: Inter- i intrateorijski zapleti i raspleti novog historicizma i/ili poetike kulture

Abstract

Osamdesetih godina 20. stoljeća – dakle onda kad je kritičko-teorijski projekt novog historicizma i/ili poetike kulture bio još uvijek dovoljno daleko od današnjeg stanja njegove prominentnosti u suvremenoj književnoj znanosti da se čak i koju godinu kasnije Louis A. Montrose, uz Stephena Greenblatta jedan od vodećih znanstvenika ovog usmjerenja, i dalje pitao “da li će taj najnoviji 'izam', tako privlačan za naš komercijalni kult 'novoga' biti išta više nego još jedna prolazna intelektualna moda” (Montrose 2003: 190), odnosno upravo onda kad je bilo prilično nevjerovatno da će omalena skupina američkih proučavatelja engleske renesansne književnosti, započevši inovacije u ovoj oblasti, zaista i napraviti značajnu promjenu u onovremenom akademskom izučavanju književnosti i kulture – daleko od prekomorskih univerzitetskih centara, bilježeći jedino znanstveno isprobane i već samodokazane složene odnose književnosti i njene historije, bosanskohercegovački teoretičar književnosti Zdenko Lešić status književne historije nakon ahistorizma moderne kritike posve opravdano s obzirom na tada aktualne (književno)historijske konstelacije odredit će na sljedeći način.