Srebrenica - razbijeno ogledalo Organizacije ujedinjenih nacija

Abstract

Vijekovima su Bošnjaci uvjeravani u činjenicu da ne smiju da se oslone na tuđinsku korumpiranu i surovu vlast, već da moraju sami da kroje svoju sudbinu. Nažalost, Mladićev zavjet za nekakvu osvetu dahijama postao je krvav način rješavanja problema. Ekstremna brutalnost, pripada takvoj vrsti tradicije. U modernoj historiji, kao malo gdje drugdje, ali u Evropi zasigurno, UN sa svom svojom birokratiziranom, ne malom, mamutskom mašinerijom, nigdje nisu doživjele veće poniženje i blamažu kao u Srebrenici. U Srebrenici su sahranjeni svi principi tzv. zapadne demokratije, pogažene i iznevjerene sve povelje i rezolucije, počev od Povelje UN, do Helsinških konvencija, Pariških principa, Haških odluka i tribunala, Ženevskih konvencija itd. U Srebrenici je sahranjen Maastricht ili bar oni principi na kojima EU hoće da gradi svoju budućnost. Pale su sve zavjese i ugasile nade onih koji su još vjerovali u neki novi međunarodni poredak, ljudska prava i slobode, u tekovine zapadne civilizacije i kulture. Stara, nadmena, neokolonijalna evropska politika u Srebrenici je pokazala svoje pravo lice. Države koje su obezbjeđivale trupe za UNPROFOR nisu željele da se angažuju u zaštiti Srebrenice - „sigurne zone“ OUN, jer su trebale preuzeti borbenu ulogu za odbranu ako Srbi budu napadali „sigurne zone”, a ne samo da „nadgledaju“ humanitarnu situaciju. Nakon usvajanja rezolucije 819, nažalost, mnogi su u Bosni i Hercegovini i u drugim zemljama povjerovali da će UN od tog momenta zaštititi civile u Srebrenici od Srba.

Stradanje Srebreničana u minulom ratu mnogi su nastojali prikriti. Kao primjer prikrivanja ratnog zločina nad Sarajevom, Vukovarom i Srebrenicom ističe se Grčka. Njeni intelektualci i novinari smatraju uspjehom to što su zločin sakrili, ali to jedino znači da oni nisu ni intelektualci ni novinari, već obični propagandisti. Iako su skoro svi prijedlozi mirovnih planova: Kutiljerov (mart 1992.); Vens-Ovenov (april 1993.); Oven-Stoltenbergov (septembar 1993.); Vašingtonsko-Bečki (maj 1994.); Kontakt grupe (juli 1994.), itd. Srebrenicu tretirali kao teritoriju sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, što je ona faktički bila, međunarodna zajednica je dozvolila njeno stradanje. Spriječiti širenje mržnje među narodima je veoma bitno. Teže je od kontrole naoružanja. To je osnovna pretpostavka za izgradnju mira i sigurnosti na prostoru Zapadnog Balkana. Iz mnoštva teškoća, u tom pogledu, posebnu pažnju treba obratiti na to kako djeci objasniti gdje se nalaze desetine hiljada Bošnjaka Srebrenice kojima se gubi svaki trag?