Esad Ćimić: erazmovski intelektualac i čovjek na dobitku

Abstract

O duhovnim velikanima i ljudima sudbine, o slobodi i vlasti – moći, o društvenoj ulozi i javnom angažmanu intelektualaca, od Sokrata i Erazmusa, preko Galileia, Markantuna de Dominisa i Voltairea do Karla Poppera i Sartrea –ispisane su mnoge studije i knjige, vodile su se i vode žestoke rasprave. Uvijek je u meritumu spora: da li intelektualac ima etički legitimitet i ispravan kritički stav u svom javnom djelovanju; da li svoj intelekt i etos stavlja u službu čovjeka, dostojanstva, istine i pravde, kada prosuđuje i problematizira egzistencijalne i esencijalne teme, vječne i vremenite pojave, kao što su: nacija, pravda, filolozofija, moral, religija, svjetonazorska, povijesna i socijalna pitanja. Ćimić, od objave svoje disertacije i prvih empirijskih istraživanja o hrvatsko-katoličkim, srpsko-pravoslavnim i bošnjačko-muslimanskim sklopovima svijesti, te pojavljivanja knjige „Politika kao sudbina“ uživa ugled „nepodobnog intelektualca“, disidenta, heretika, nepoćudnog sveučilišnog profesora, koji pomalo „kvari mladež“, prkosi vlasti, pa su ga zbog takvog „znanstvenog karaktera“ i opće „neprilagodljivosti“, prvo, protjerali sa Sarajevskog sveučilišta, zatim prognali s Beogradskog univerziteta i na kraju kao ravnatelja istjerali s Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Za razliku od nacionalistički ostrašćenih intelektualaca i vladara – moćnika pomračena uma, Esad Ćimić u svojim knjigama, najširoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti, a studentima u Sarajevu, Zagrebu, Splitu, Zadru, Ljubljani i Beogradu, cijelog profesorskog vijeka izlaže jedan drugi i drukčiji, otvoreni i nadasve humanistički horizont mišljenja, bilo da tematizira/problematizira psihološke i +lozofske aspekte religije ili socijalne i povijesne aspekte nacije. U izučavanju religijskih fenomena Ćimić smatra da „ne treba govoriti niti za niti protiv religije, nego o religiji“ („Drama ateizacije“). O religiji i crkvi, kao faktoru etničke identi+kacije i diferencijacije u jugoslavenskom društvu, malo je tko poput Esada Ćimića iznio toliko oštroumnih zapažanja, socioloških analiza i smionih humanističkih poruka. O religiji i naciji, između ostaloga, vodio je i dva znanstveno-istraživačka projekta: „Konfesije i rat“, te „Religija i nacija: katolici, pravoslavni i muslimani“. Zbog svega što je izgovorio i napisao – Esada Ćimića s pravom možemo svrstati u niz blistavih erazmovskih intelektualaca i ljudi na dobitku.