Bosanskohercegovačko društvo između abulije i afektacije

Abstract

Tekst pod naslovom Bosanskohercegovačko društvo između abulije i afektacije ima za cilj da sa socijalno-psihološkog aspekta analizira stanje volje i dosega glavnih političkih aktera da promjene stanje i odnose u društvu. U dosadašnjem aktivitetu je vidljivo da nedostaje volje da se stvari i stanje mijenja, da se stalno nalaze opravdanja i da se manipulacijama i ideologizacijom pokušava stanje zadržati statusom quo. To najviše odgovara nekompetentnim političkim elitama koje pomoću zamagljivanja stanja pokušavaju privatizacij-ske i ekonomske procese provesti u svoju korist pomoću poluga vlasti, ali bez odgovornosti za posljedice i odnose koje te reforme sa sobom nose. Osporavanja i negiranja samog bića jedne države spada u sferu abulije koju karakteriše nedostatak volje da se stanje promijeni na bolje. Vlast kao opće dobro svih građana je instrumentalizirana i svedena u političke elite koje nemaju odgovornosti, a imaju stvarnu društvenu moć i uticaj. To stanje se ne može samo pravnim normama objasniti, za to je potrebna sociološka i psihološka analiza. Nisu samo domaće elite u stanju afektacije, već se tom metodom služe i međunarodni predstavnici koji se najilustrativnije iskazuju kroz ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Njihova učinkovitost u dosadašnjih petnaest godina je zanemariva, izuzev u onesposobljavanju domaćih intelektualnih i političkih potencijala da nešto bitnije promjene i predlože kao zajedničku viziju i mogućnost strategijskog djelovanja snaga promjena. Sama površna analiza ukazuje da je današnje stanje bosanskohercegovačkog društva programirano od međunarodnih snaga i to ka retrogradnosti i eksperimentisanju, a ne ka razvoju i promjenama koje su nužne za jedno društvo, za jednu državu i njen ustavnopravni poredak. Nakon svega postavlja se pitanje – ima li izlaza i rješenja za bolesno društvo, kao što je bosanskohercegovačko? Svakako da izlaz postoji, do njega treba doći spoznajom i istinom, ne kroz zamagljenu ideologiju i iskrivljenu historiju. Potreban je novi pristup, suočavanje sa sadašnjošću, bez osvrtanja unatrag, sa vizijom kako ići naprijed.