Razvoj strategije sigurnosti
Keywords:
alijansa, asimitrične prijetnje, civilna kontrola, demokratska kontrola sigurnosnog sektora, diplomatija, doktrina, egzistirajući sigurnosni jaz, EU, euroatlantske organizacije, hladni rat, ideološko-političke premise, interoperabilnost, komplementarno djelovanje, konvencionalne prijetnje, kriminal, međunarodna zajednica, međunarodni dogovori, multilateralne institucije, NATO, priemptivno, preventivno djelovanje, SAD, sigurnosne strategije, sigurnosno okruženje, strategija, širenje tehnologija, terorizam, transatlantska saradnja, uzročni korijeni prijetnji, vojna intervenija, Vijeće sigurnosti UN-a, vojna supersila, vojni budžet, vojni kapaciteti, transatlantska vezaAbstract
Tokom sveukupnog razvoja društva sigurnost se oduvijek naglašavala kao društvena vrijednost od izuzetnog značaja. No, s razvojem društva generirale su se i nove prijetnje s kojima se trebalo suočavati. Konflikti, ratovi, osvajanja teritorija, nametanja ideologija postaju oblici i sredstva ispoljavanja prijetnji. S pojavom država, historija je pokazala da najveća prijetnja postaju upravo one jedna drugoj, što ubrzo dovodi do spoznaje da se lakše oduprijeti takvoj vrsti prijetnje sklapanjem saveza i koalicija, to jest alijansi. Slična situacija je i s pojavom takozvanih asimetričnih prijetnji, koje trenutno najozbiljnije ugrožavaju svjetsku sigurnost, što je uvjetovalo i promjene u razvoju i djelovanju strategija sigurnosti. U današnjem svijetu nekonvencionalnih i teško predvidivih prijetnji sigurnosti prisutna su višestrana nastojanja različitih faktora za stvaranjem i očuvanjem sigurnog i stabilnog okruženja. Ta su djelovanja posebno očigledna u euroatlantskom području, koje uglavnom podrazumijeva evropski i sjevernoamerički kontinent. Da li postoje strategije i doktrine odnosno načini i sredstva kako bi se efikasno interveniralo u cilju zaštite od različitih oblika ugrožavanja sigurnosti, spriječila masovna ubijanja i etnička čišćenja, zaštitilo od terorističkih akata u današnjem globalnom sigurnosnom okruženju, pitanja su kojima se treba ozbiljno pozabaviti. Nadalje, da li su države ili međunarodne organizacije sposobne i spremne da djeluju u ovom smjeru, da li žele povezivanja i interakcije u vezi sa sigurnošću. Razmatrajući strategiju i sigurnost u oblasti društvenih nauka, može se konstatirati nezaobilaznost interdisciplinarnog pristupa, odnosno razmatranje jedne šire teorijske osnove, gdje su uzeta u obzir teorijska saznanja iz oblasti političkih nauka – međunarodnih odnosa i sigurnosti, zatim razmatranje vojnih nauka, a posebno strategije kao njene vodeće grane, koja je uglavnom evoluirala u sklopu ratne vještine kao nauke. Elaborirajući uopćeno sigurnost i strategiju kao naučne discipline, ali i kao bitne faktore za proučavanje i analiziranje strategija sigurnosti u euroatlantskom području, posebno onih sadržaja koji određuju povezanost i interakciju strategije i sigurnosti, stvara se solidna baza za kvalitetnije istraživanje i analiziranje strategija sigurnosti različitih organizacija, saveza i pojedinih država, od njihovog nastanka, razvoja, pa do stvaranja modernih strategija sigurnosti. Imajući u vidu sva ta saznanja, neophodno je postojanje i poimanje čvrste naučne osnove savremenim teorijama sigurnosnih strategija, koje pokušavaju doći do novih podataka i činjenica bitnih za spomenutu problematiku. Ona obuhvata uređenu oblast naučnih saznanja iz domena politike, diplomatije, sociologije, vojnih nauka, ekonomije i drugih oblasti koje kao predmeta istraživanja imaju sukobe, ali i koncepte njihovog sprječavanja i uspostave mira i sigurnog okruženja.
Downloads
Published
How to Cite
Issue
Section
License
Copyright (c) 2008 PREGLED - Periodical for Social Issues
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.