Moj grad i moja zemlja

Abstract

U ovom radu autor želi pokušati dati jedan širi pregled značenja i simbolike etno-vjerskih grafita, pop-nacionalističkih parola, bedževa, stikera, natpisa na majicama, ikonografije i akata u Banjoj Luci i RS, a u svjetlu djelovanja etno-političke elite RS, čiji je centar upravo Banja Luka. Cilj je prezentovati relacije između ovih poruka plebsa i poruka koje odašilje elita u RS i pokušati ukazati na smjer u kojem se kreću ove relacije u posljednjih 6-7 godina, smjer u kojem se mijenja politički kontekst u kojem se etno-vjerski grafiti i pop-nacionalističke parole i akti produciraju i konzumiraju u Banjoj Luci i RS. U tom smislu, autor želi da ukaže zašto se ovi grafiti, parole i akti u RS posljednjih godina sve manje mogu „proizvoditi“ i „čitati“ samo u kontekstu „posljedica rata“ i etničkih podjela bh. društva, a sve više u kontekstu nacionalističke diktature etno-političke elite RS, sa značajnim elementima fašizma koji jača. Autoru nije cilj da dokaže da su etno-vjerski grafiti i druge pop-nacionalističke poruke plebsa fašističke same po sebi, već da dobijaju značajne osobine fašističkog konteksta kako se etno-politička elita RS sve više i sve čvršće oslanja na građanski rat, ratne stečevine, etnički očišćene teritorije, „Dejton“ i pokušava ih osvježavati nategnutom kulturnom i ratno-emancipatorskom tradicijom RS, novom neoliberalnom retorikom, novom „normalnošću“, novom konstelacijom odnosa u Evropi i svijetu, novim strahovima i zaboravom prijeratnih iskustava Bosne i Hercegovine. Također, autoru nije cilj da prikaže da je čitav srpski narod sa kojim se identificiraju autori etno-vjerskih grafita i drugih pop-nacionalističkih poruka i pripadnici etno-političke elite fašistički, genocidan ili orijentiran ka nacionalističkoj mržnji i fašizmu. Nije ni cilj da se prikaže istorija i kulturna tradicija Srba u Bosni i Hercegovini, ratovi i ustanci u kojima su učestvovali (kao i drugi narodi Balkana), kao determiniran tok događaja koji „neumitno“ vode ka nacionalizmu, etnokratiji i fašizmu. Cilj istraživanja ove teme, metod i konceptualni okvir su značajnim dijelom motivisani potrebom da se ukaže razorno djelovanje etno-političke elite u Republici Srpskoj, elite koja već deceniju i po vrši surovo i distorzivno političko eksploatisanje bogate i istinski vrijedne istorije i tradicije srpskog naroda koji se ni po čemu ne razlikuje od drugih, koji je kao i drugi narodi živio, stvarao, ratovao, doseljavao i odseljavao na i sa prostora Banje Luke, Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Cilj i želja autora je da osvijetli načine elitističkog i politikantskog iskrivljavanja prošlosti zarad sebičnih i partikularnih interesa sadašnje političke i ekonomske elite i lidera u RS. Ovakvo ponašanje elite u RS prijeti da dugoročno ošteti skoro svaki smisao, svaku vrijednost, čovječnost i značaj kulturnog naslijeđa srpskog naroda i njegovih pravoslavnih i slavenskih predaka u Bosni i Hercegovini i Srbiji; prijeti da uništi svako sjećanje na kulturu suživota i tradiciju zajedničkog življenja, zajedničke istorije i tradicije, naročito sjećanja na otpor bosanskohercegovačkih naroda protiv fašizma u II sv. ratu; prijeti da obezvrijedi svaku od stotina hiljada žrtava fašističkog terora u NDH i cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Slično ponašanju srpske elite u RS, moguće je identifikovati dijelove i akte etno-političkih elita Bošnjaka i Hrvata u BiH koje građanima nameću slične nategnute, iskrivljene i nenaučne predstave o etno-političkoj tradiciji hrvatskog i bošnjačkog naroda u BiH. Mada bi istraživanja o „natezanjima i pariranju“ između različitih predstava o tradiciji, istoriji i kulturi BiH i njenih naroda, koje kreiraju bošnjačka, srpska i hrvatska etno-politička i intelektualna elita u BiH, možda bila zanimljiva, ovaj rad nema namjeru da se time bavi. Autor je odabrao baš ovu temu i baš grad Banju Luku, jer je i sam srpskog porijekla, čiji su preci živjeli na prostorima Banje Luke, Bosanske krajine, BiH, Lik, i drugih krajeva nekadašnje Jugoslavije. Sam autor se rodio u Banjoj Luci, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, Pravni fakultet i gdje sada radi i živi. U tom smislu, ovaj rad predstavlja pokušaj razotkrivanja zabluda i mitova koje elita nameće građanima, pripadnicima srpskog naroda u „autorovom dvorištu“; razotkrivanja načina na koji elita zloupotrebljava ljudske emocije, već kreirana nacionalna osjećanja i kolektivno sjećanje i radikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totalitarne i fašističke poruke elite mogu pravdati raspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne može razabrati šta je prvo nastalo: poruka elite ili poruka plebsa.