Suočavanje sa prošlošću i vizija budućnosti

Abstract

Suočavanje sa prošlošću je složen proces i društveni i individualni, jer spada u sferu doživljenog i u prošlosti i u sjećanju opterećenog negativnim iskustvom ili događanjem. Prevazići prošlost je nešto što nadilazi sadašnjost i spada u sferu budućnosti. Samo društva okrenuta napretku i prosperitetu imaju snage nadići sadašnjost i ostaviti iza sebe dogođenu prošlost u prostoru i vremenu u kome se ona dogodila. U našim uvjetima prošlost služi za nove nesporazume i nove konflikte koji genealogiju imaju u dogođenom. Sa takvim sjećanjima i temeljima političkih vrijednosti i građani i narodi i politike ostaju zarobljeni i stvaraju stanje društvene zarobljenosti iz koga su teški ili gotovo nemogući iskoraci ka novom. U zarobljenom društvu je zarobljen i um kao kolektivno sjećanje na stradanje i tragediju. Iz vizure sadašnjosti izravnavaju se računi u prošlosti i stalno su povod za nove sukobe i nove društvene, narodne, nacionalne i ljudske nepravde. Takav društveni kod ili paradigma nije dala željene rezultate, izuzev u ponavljanju tragedije. U novom društvu potreban je radikalan zaokret i iskorak iz zarobljenog kolektiviteta i kolektivnog pamćenja. Taj zaokret se odvija u vraćanju individualitetu i napuštanju kolektivnih histerija i agonističkog pamćenja.